Ovo bi mogla biti moja ulica prva je predstava koja progovara o nasilju među mladima u Hrvatskoj. Posvećena je zagrebačkom maturantu Luki Ritzu te svim mladićima i djevojkama koji su stradali na ulicama hrvatskih gradova. Autorice naglašavaju kako predstava nije rekonstrukcija onoga što se dogodilo Luki, već je priča predstave tek potencijalno ostvariva. Iako su karakteri izmišljeni, problem koji ih okuplja stvaran je, a njihov susret s jedinom osobom koja na sceni izgovara svoje ime i prezime, Larom Janić, prijateljicom Luke Ritza, trenutak je u kojem se kazališna stvarnost susreće s onom koju svakodnevo živimo.
U kazališnoj knjižici autorice su zapisale: «Ova predstava tako se obraća svima onima koji su na bilo koji način svjedočili nasilju: žrtvama, nasilnicima, roditeljima, djeci, susjedima, nastavnicima, slučajnim prolaznicima, predstavnicima mjerodavnih institucija.... Svima onima koji će se u njoj možda prepoznati ili osjetiti potrebu da odgovore na neko od pitanja što ih ona postavlja. Trenutak kada smo se pitale tko to ima pravo oduzeti drugomu bez ikakva razloga jedinu i apsolutnu slobodu, to jest život sam, bio je i trenutak našega prepoznavanja u Lukinoj priči.»
Nakon predstave učenici su sudjelovali u razgovoru i radionici sa psihologinjama tako da su još više osvijestili problem o kojem progovara predstava.
Učenici su predstavu opisali "brutalnom" i prema njihovoj potrebi da o njoj razgovaraju, zaključujem da je u svima nama ostavila traga. Da se zapitamo...
